Nitko nije znao odakle su došli, ali ondje su bili u Šumi: Kanga i Mali Roo.
Kad je Pu upitao Christophera Robina: "Kako su došli ovdje?" Christopher Robin je rekao: "Na uobičajen način, ako znaš što mislim, Pu," a Pu, koji nije znao, rekao je: "Oh!" Zatim je dvaput kimnuo glavom i rekao: "Na uobičajen način. Ah!" Potom je otišao pozvati svog prijatelja Zekoslava da vidi što misli o tome. A kod Zekoslava je zatekao Zeca. Tako su svi zajedno o tome razgovarali.
"Što mi se ne sviđa u svemu ovome jest ovo," rekao je Zec. "Evo nas — ti, Pu, i ti, Zekoslave, i ja — i odjednom——"
"I Bu," rekao je Pu.
"I Bu — i onda odjednom——"
"I Sovica," rekao je Pu.
"I Sovica — i onda odjednom——"
"Oh, i Bu," rekao je Pu. "Zaboravio sam ga."
"Evo — nas — sve," rekao je Zec vrlo polako i pažljivo, "i odjednom se jednog jutra probudimo i što pronađemo? Pronađemo Čudnu životinju među nama. Životinju o kojoj nikada prije nismo čuli! Životinju koja nosi svoju obitelj sa sobom u džepu! Zamislite da ja nosim svoju obitelj u džepu, koliko džepova bih trebao?"
"Šesnaest," rekao je Zekoslav.
"Sedamnaest, zar ne?" rekao je Zec. "I još jedan za maramicu — to je osamnaest. Osamnaest džepova u jednom odijelu! Nemam vremena."
Nastala je duga i promišljena tišina... a onda je Pu, koji je vrlo ozbiljno mrmljao nekoliko minuta, rekao: "Ja mislim da je petnaest."
"Što?" rekao je Zec.
"Petnaest."
"Petnaest što?"
"Tvoja obitelj."
"A što s njima?"
Pu je trljao nos i rekao da je mislio da Zec govori o svojoj obitelji.
"Jesam li?" rekao je Zec neoprezno.
"Da, rekao si——"
"Ma ništa, Pu," rekao je nestrpljivo Zekoslav.
"Pitanje je, što učiniti s Kangom?"
"Oh, razumijem," rekao je Pu.
"Najbolji način," rekao je Zec, "bio bi ovaj. Najbolji način bio bi ukrasti Malog Rooa i sakriti ga, a onda kad Kanga pita: 'Gdje je Mali Roo?' mi kažemo: 'Aha!'"
"Aha!" rekao je Pu, vježbajući. "Aha! Aha! ... Naravno," nastavio je, "mogli bismo reći 'Aha!' čak i da nismo ukrali Malog Rooa."
"Pu," rekao je Zec ljubazno, "nemaš mozak."
"Znam," rekao je Pu ponizno.
"Kažemo 'Aha!' da Kanga zna da znamo gdje je Mali Roo. 'Aha!' znači 'Reći ćemo ti gdje je Mali Roo ako obećaš da ćeš otići iz Šume i nikad se ne vratiti.' Sada nemoj pričati dok razmišljam."
Pu je otišao u kut i pokušao reći 'Aha!' tim tonom. Ponekad mu se činilo da znači ono što je Zec rekao, a ponekad ne. "Pretpostavljam da je ovo samo vježba," mislio je. "Zanima me hoće li Kanga također morati vježbati da bi to razumjela."
"Postoji samo jedna stvar," rekao je Zekoslav, pomičući se malo. "Razgovarao sam s Christopherom Robinom, i rekao je da se Kanga Općenito Smatra Jednom od NajŽestokijih Životinja. Ja se ne bojim Žestokih Životinja na uobičajen način, ali dobro je poznato da, ako jedna od Žestokih Životinja ostane bez svoje mladunčadi, postaje jednako žestoka kao Dvije Žestoke Životinje. U tom slučaju 'Aha!' možda je glupa stvar za reći."
"Zekoslave," rekao je Zec, vadeći olovku i ližući vrh, "nemaš hrabrosti."
"Teško je biti hrabar," rekao je Zekoslav, lagano se smrknuvši, "kad si samo Vrlo Mala Životinja."
Zec, koji je počeo vrlo zauzeto pisati, podigao je pogled i rekao:
"Zato što si vrlo mala životinja, bit ćeš Koristan u avanturi koja nas čeka."
Zekoslav je bio toliko uzbuđen idejom da će biti Koristan, da je potpuno zaboravio biti uplašen, i kad je Zec nastavio objašnjavati da su Kange samo Žestoke tijekom zimskih mjeseci, a inače su Prijatne i Ljubazne, Zekoslav nije mogao mirno sjediti od uzbuđenja da odmah počne biti koristan.
"A što je sa mnom?" rekao je Pu tužno. "Pretpostavljam da neću biti koristan?"
"Ma ništa, Pu," utješio ga je Zekoslav. "Možda neki drugi put."
"Bez Pua," rekao je Zec svečano dok je šiljio olovku, "avantura bi bila nemoguća."
"Oh!" rekao je Zekoslav i pokušao ne izgledati razočarano. A Pu je otišao u kut sobe i ponosno sebi rekao: "Nemoguće bez Mene! Takav medvjed."
"Slušajte sada svi," rekao je Zec kad je završio pisati, a Pu i Zekoslav su sjedili s otvorenim ustima i pažljivo slušali. Ovo je pročitao Zec:
PLAN ZA UHVAĆENJE MALOG ROOA
1. Opće napomene. Kanga trči brže od svih nas, čak i od mene.
2. Još općih napomena. Kanga nikad ne skida pogled s Malog Rooa, osim kad je sigurno u džepu.
3. Dakle. Ako želimo uhvatiti Malog Rooa, moramo krenuti s Dobre Polazne Pozicije, jer Kanga trči brže od svih nas, čak i od mene. (Vidi 1.)
4. Jedna misao. Ako bi Roo iskočio iz Kanginog džepa, a Zekoslav bi uskočio unutra, Kanga ne bi primijetila razliku, jer je Zekoslav Vrlo Mala Životinja.
5. Kao Roo.
6. Ali Kanga bi prvo morala gledati na drugu stranu, da ne vidi Zekoslava kako ulazi.
7. Vidi 2.
8. Još jedna misao. Ali ako bi Pu razgovarao s njom vrlo uzbuđeno, možda bi nakratko pogledala drugu stranu.
9. I tada bih mogao pobjeći s Rooom.
10. Brzo.
11. I Kanga ne bi primijetila razliku dok ne bude kasnije.
Zec je ovo pročitao ponosno, i neko vrijeme nitko nije rekao ništa. A onda je Zekoslav, koji je otvarao i zatvarao usta bez zvuka, uspio reći vrlo grubo:
"I — kasnije?"
"Kako misliš?"
"Kada Kanga stvarno primijeti razliku?"
"Tada svi kažemo 'Aha!'"
"Sva trojica?"
"Da."
"Oh!"
"Što je, Zekoslave?"
"Ništa," rekao je Zekoslav, "dok god nas troje kaže. Dok god nas troje kaže," rekao je Zekoslav, "meni ne smeta," rekao je, "ali ne bih želio reći 'Aha!' sam. Ne bi zvučalo gotovo tako dobro. Usput," rekao je, "jesi li siguran u ono što si rekao o zimskim mjesecima?"
"Zimski mjeseci?"
"Da, samo biti Žestok u Zimskim Mjesecima."
"Oh, da, da, u redu. Pa, Pu? Znaš li što moraš učiniti?"
"Ne," rekao je Medvjedić Pu. "Još ne," rekao je. "Što trebam učiniti?"
"Pa, samo moraš jako razgovarati s Kangom da ništa ne primijeti."
"Oh! O čemu?"
"Što god želiš."
"Misliš kao recimo malo poezije ili tako nešto?"
"Tako je," rekao je Zec. "Izvrsno. Hajdemo sada."
I svi su izašli tražiti Kangu.
Kanga i Roo provodili su mirno popodne u pješčanom dijelu Šume. Mali Roo je vježbao male skokove u pijesku, padanje u mišje rupe i penjanje iz njih, a Kanga se motala i govorila: "Još samo jedan skok, dragi, i moramo ići kući." I u tom trenutku tko se to popeo brdom nego Pu.
"Dobar dan, Kanga."
"Dobar dan, Pu."
"Pogledaj me kako skačem," pisnuo je Roo i pao u još jednu mišju rupu.
"Hallo, Roo, moj mali prijatelju!"
"Upravo smo išli kući," rekla je Kanga. "Dobar dan, Zec. Dobar dan, Zekoslave."
Zec i Zekoslav, koji su sada došli s druge strane brda, rekli su "Dobar dan" i "Hallo, Roo," a Roo ih je zamolio da gledaju njegove skokove, pa su ostali gledati.
I Kanga je također gledala....
"Oh, Kanga," rekao je Pu, nakon što mu je Zec dvaput namignuo, "ne znam zanima li te poezija uopće?"
"Teško da uopće," rekla je Kanga.
"Oh!" rekao je Pu.
"Roo, dragi, još samo jedan skok i moramo ići kući."
Nastala je kratka tišina dok je Roo pao u još jednu mišju rupu.
"Nastavi," rekao je Zec glasno iza svoje šape.
"Govoreći o poeziji," rekao je Pu, "izmislio sam mali stih dok sam dolazio. Išao je ovako. Eh—sada da vidim——"
"Zamisli!" rekla je Kanga. "Sada, Roo, dragi——"
"Ovaj će ti stih sigurno biti drag," rekao je Zec.
"Sviđat će ti se," rekao je Zekoslav.
"Morate pažljivo slušati," rekao je Zec.
"Da ništa ne propustimo," rekao je Zekoslav.
"Oh, da," rekla je Kanga, ali još je gledala Malog Rooa.
"Kako je išlo, Pu?" rekao je Zec.
Pu je lagano zakašljao i počeo.
STIHOVI KOJE JE NAPISAO MEDVJEDIĆ S VRLO MALO MOZGA
U ponedjeljak, kad je sunce vruće
Pitam se puno:
"Je li istina ili nije,
"Što je što i što je tko?"
U utorak, kad pada tuča i snijeg,
Osjećam kako se povećava
Da jedva tko zna
Jesu li ovo ovo ili ono ono.
U srijedu, kad je nebo plavo,
I nemam što drugo raditi,
Pitam se ponekad je li istina
Tko je što i što je tko.
U četvrtak, kad počne smrzavati
I mraz treperi po drveću,
Kako je lako vidjeti
Čije je ovo — ali čije su ovo?
U petak——
"Da, zar ne?" rekla je Kanga, ne čekajući da čuje što se dogodilo u petak. "Još samo jedan skok, Roo, dragi, i stvarno moramo ići."
Rabbit je gurnuo Pua da požuri.
"Govoreći o poeziji," rekao je Pu brzo, "jesi li ikada primijetila ono drvo tamo?"
"Gdje?" rekla je Kanga. "Sada, Roo——"
"Tamo," rekao je Pu, pokazujući iza Kanginih leđa.
"Ne," rekla je Kanga. "Sada skači unutra, Roo, dragi, i idemo kući."
"Trebao bi vidjeti ono drvo odavde," rekao je Zec. "Da li da te podignem, Roo?" I podignuo je Rooa svojim šapama.
"Vidim pticu na njemu odavde," rekao je Pu. "Ili je to riba?"
"Trebao bi vidjeti tu pticu odavde," rekao je Zec. "Osim ako nije riba."
"Nije riba, to je ptica," rekao je Zekoslav.
"Upravo tako," rekao je Zec. "Je li kosač ili crnac?" rekao je Pu.
"To je cijelo pitanje," rekao je Zec. "Je li crnac ili kosač?"
I tada je Kanga konačno okrenula glavu da pogleda. U trenutku kad je okrenula glavu, Zec je glasno rekao: "U tebe ideš, Roo!" i Zekoslav je uskočio u Kangin džep, a Zec je otrčao što brže može s Rooom u rukama.
"Pa, gdje je Zec?" rekla je Kanga, opet se okrećući. "Jesi li u redu, Roo, dragi?"
Zekoslav je iz dna Kanginog džepa napravio visok, pištićasti zvuk poput Rooa.
"Zec je morao otići," rekao je Pu. "Mislim da je odjednom pomislio na nešto što je morao provjeriti."
"A Zekoslav?"
"Mislim da je Zekoslav isto tako odjednom pomislio na nešto."
"Pa, moramo ići kući," rekla je Kanga. "Zbogom, Pu." I u tri velika skoka nestali su.
Pu ih je promatrao dok su odlazili.
"Volio bih da i ja mogu tako skakati," mislio je. "Neki mogu, a neki ne. Tako je to."
Ali bilo je trenutaka kada je Zekoslav želio da Kanga ne može. Često, dok je dugo hodao kući kroz Šumu, želio je biti ptica; ali sada je mislio trzajući se sebi u dnu Kanginog džepa,
ovo uzeti
"Ako je stvarno
letjeti ja nikad to."
I dok je letio zrakom rekao je: "Ooooooo!" i dok je padao rekao je: "Au!" I govorio je: "Ooooooo-au, Ooooooo-au, Ooooooo-au" cijelim putem do Kangine kuće.
Naravno, čim je Kanga otkopčala džep, vidjela je što se dogodilo. Samo na trenutak pomislila je da se uplašila, a onda je znala da nije; jer bila je potpuno sigurna da Christopher Robin nikada neće dopustiti da Roou naudi. Tako je rekla sebi: "Ako se oni šale sa mnom, i ja ću se šaliti s njima."
"Sada, Roo, dragi," rekla je dok je vadila Zekoslava iz džepa. "Vrijeme je za spavanje."
"Aha!" rekao je Zekoslav, koliko je mogao nakon svog Strašnog Putovanja. Ali to nije bio baš dobar "Aha!" i Kanga nije baš razumjela što znači.
"Prvo kupka," rekla je Kanga veselim glasom.
"Aha!" rekao je Zekoslav opet, nervozno gledajući za ostalima. Ali ostalih nije bilo. Zec se igrao s Malim Rooom u svojoj kući i sve više ga volio, a Pu, koji je odlučio biti Kanga, još je bio na pješčanom dijelu Šume, vježbajući skokove.
"Nisam uopće sigurna," rekla je Kanga zamišljeno, "da ne bi bilo dobra ideja večeras imati hladnu kupku. Hoćeš li to, Roo, dragi?"
Zekoslav, koji nikad nije baš volio kupke, zadrhtao je dugim ogorčenim drhtajem i rekao što hrabrije može:
"Kanga, vidim da je došlo vrijeme da govorim bolno."
"Smiješni mali Roo," rekla je Kanga dok je pripremala kupku.
"Ja nisam Roo," rekao je Zekoslav glasno. "Ja sam Zekoslav!"
"Da, dragi, da," rekla je Kanga umirujuće. "I oponašaš Zekoslavov glas! Kako je pametan," nastavila je dok je vadila veliki komad žutog sapuna iz ormarića. "Što će raditi sljedeće?"
"Ne vidiš li?" viknuo je Zekoslav. "Nemaš oči? Pogledaj me!"
"Vidim, Roo, dragi," rekla je Kanga prilično strogo. "I znaš što sam ti jučer rekla o pravljenju faca. Ako nastaviš praviti facu poput Zekoslavove, odrast ćeš i izgledati poput njega — i onda razmisli koliko će ti biti žao. Sada, u kupku, i nemoj da moram ponovno pričati o tome."
Prije nego je znao gdje je, Zekoslav je bio u kupki, a Kanga ga je čvrsto ribala velikom spužvastom krpom.
"Au!" viknuo je Zekoslav. "Pusti me! Ja sam Zekoslav!"
"Ne otvaraj usta, dragi, ili će sapun ući," rekla je Kanga. "Eto! Što sam ti rekla?"
"Ti — ti — to si namjerno napravila," pljuckao je Zekoslav čim je mogao ponovno govoriti ... a onda je slučajno progutao još malo spužvastog sapuna.
"U pravu si, dragi, ne govori ništa," rekla je Kanga, i u minuti Zekoslav je bio izvan kupke i brisan suhim ručnikom.
"Sada," rekla je Kanga, "evo tvoje medicine, a potom u krevet."
"Š-s-što za medicinu?" rekao je Zekoslav.
"Da porasteš veliki i jak, dragi. Ne želiš li odrasti mali i slab poput Zekoslava, zar ne? Pa, onda!"
U tom trenutku netko je pokucao na vrata.
"Uđi," rekla je Kanga, a unutra je ušao Christopher Robin.
"Christopher Robin, Christopher Robin!" viknuo je Zekoslav. "Reci Kangi tko sam! Ona stalno govori da sam Roo. Nisam Roo, zar ne?"
Christopher Robin pogledao ga je vrlo pažljivo i odmahnuo glavom.
"Ne možeš biti Roo," rekao je, "jer sam upravo vidio Rooa kako se igra u Zecovoj kući."
"Pa!" rekla je Kanga. "Zamisli! Zamisli da sam pogriješila."
"Eto ti!" rekao je Zekoslav. "Rekao sam ti. Ja sam Zekoslav."
Christopher Robin je ponovno odmahnuo glavom.
"Oh, nisi Zekoslav," rekao je. "Poznajem Zekoslava dobro, i sasvim je druge boje."
Zekoslav je počeo objašnjavati da je to zbog toga što je upravo imao kupku, a onda je pomislio da možda neće reći ništa, i dok je otvarao usta da kaže nešto drugo, Kanga je stavila žličicu za lijek i zatim ga tapšala po leđima govoreći da je zapravo prilično dobar okus kad se navikne.
"Znao sam da nije Zekoslav," rekla je Kanga. "Zanima me tko bi to mogao biti."
"Možda neki rođak Pua," rekao je Christopher Robin. "Što misliš o nećaku ili ujaku ili tako nešto?"
Kanga se složila da je to vjerojatno to, i rekla da će mu morati dati ime.
"Zvat ću ga Pootel," rekao je Christopher Robin. "Henry Pootel, ukratko."
I upravo kad je odlučeno, Henry Pootel se istrgnuo iz Kanginih ruku i skočio na tlo. Na veliko oduševljenje Christophera Robina vrata su bila otvorena. Nikad Henry Pootel Zekoslav nije trčao tako brzo kao tada, i nije stao trčati dok nije stigao gotovo do svoje kuće. Ali kad je bio sto metara dalje, stao je i kotrljao se ostatak puta kući, da dobije natrag svoju ugodnu, lijepu boju....
Tako su Kanga i Roo ostali u Šumi. I svakog utorka Roo je provodio dan sa svojim velikim prijateljem Zekom, a svake utorke Kanga je provodila dan sa svojim velikim prijateljem Poom, učeći ga kako skakati, a svakog utorka Zekoslav je provodio dan sa svojim velikim prijateljem Christopherom Robinom. Tako su svi ponovno bili sretni.
