Ijore, stari sivi magarac, stajao je pokraj potoka i gledao se u vodi.

"Patetično," rekao je. "To je ono što jest. Patetično."

{{68f48169de004fa7f155343f_1760855368659.jpg}}

Okrenuo se i polako hodao niz potok dvadeset metara, prešao ga i polako se vratio na drugu stranu. Zatim se ponovno pogledao u vodi.

"Kako sam i mislio," rekao je. "Ni bolje s ove strane. Ali nikome nije stalo. Nitko ne mari. Patetično, to je ono što jest."

Iza njega u grmlju se čuo šuštav zvuk, i pojavio se Pooh.

"Dobro jutro, Ijore," rekao je Pooh.

"Dobro jutro, Pooh Medo," tmurno je odgovorio Ijore. "Ako je to uopće dobro jutro," rekao je. "Što sumnjam," dodao je.

"Pa, što nije u redu?"

"Ništa, Pooh Mede, ništa. Ne možemo svi, a neki od nas ne mogu. To je sve."

"Ne možete svi što?" rekao je Pooh, trljajući nos.

"Veseliti se. Pjevati i plesati. Idemo okolo dudovog grma."

"Oh!" rekao je Pooh. Duže je razmišljao, pa upitao: "Koji dudov grm?"

"Bon-hommy," nastavio je tmurno Ijore. "Francuska riječ koja znači bonhommy," objasnio je. "Ne žalim se, ali eto ga."

Pooh je sjeo na veliki kamen i pokušao razmisliti. Zvukovalo mu je kao zagonetka, a nikada nije bio dobar u zagonetkama, budući da je bio Medo s vrlo malo mozga. Zato je otpjevao Cottleston Pie:

{{68f48169de004fa7f155343f_1760855371729.jpg}}

Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie,
Muha ne može pticu, ali ptica može letjeti.
Postavi mi zagonetku i odgovaram:
"Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie."

To je bio prvi stih. Kad je završio, Ijore zapravo nije rekao da mu se ne sviđa, pa je Pooh vrlo ljubazno otpjevao drugi stih:

Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie,
Riba ne može zviždati, a ni ja.
Postavi mi zagonetku i odgovaram:
"Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie."

Ijore još uvijek nije rekao ništa, pa je Pooh tiho sam sebi izmrmorio treći stih:

Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie,
Zašto kokoš, ne znam zašto.
Postavi mi zagonetku i odgovaram:
"Cottleston, Cottleston, Cottleston Pie."

"To je točno," rekao je Ijore. "Pjevaj. Umty-tiddly, umty-too. Idemo sakupljati orahe i maj."

"Jesam," rekao je Pooh.

"Neki mogu," rekao je Ijore.

"Pa, što nije u redu?"

"Ima li što nije u redu?"

"Činiš se tako tužan, Ijore."

"Tužan? Zašto bih bio tužan? Rođendan mi je. Najsretniji dan u godini."

"Rođendan?" rekao je Pooh u velikom iznenađenju.

"Naravno da jest. Zar ne vidiš? Pogledaj sve darove koje sam dobio." Mahnuo je nogom s jedne strane na drugu. "Pogledaj tortu za rođendan. Svijeće i ružičasti šećer."

Pooh je pogledao – prvo desno, pa lijevo.

"Darove?" rekao je Pooh. "Tortu za rođendan?" rekao je Pooh. "Gdje?"

"Ne vidiš ih?"

"Ne," rekao je Pooh.

"Ni ja," rekao je Ijore. "Šala," objasnio je. "Ha ha!"

Pooh je počešao glavu, malo zbunjen svime ovime.

"Ali je li stvarno tvoj rođendan?" upitao je.

"Jest."

"Oh! Pa, sretan rođendan, Ijore."

"I tebi sretan rođendan, Pooh Mede."

"Ali nije moj rođendan."

"Ne, moj je."

"Ali ti si rekao 'Sretan rođendan'——"

"Pa, zašto ne? Ne želiš se uvijek osjećati nesretno na moj rođendan, zar ne?"

"Oh, shvaćam," rekao je Pooh.

"Dovoljno je loše," rekao je Ijore, gotovo se slomivši, "biti sam nesretan, što s nijednim darom i bez torte i bez svijeća, i bez ikakve pažnje prema meni, a ako će svi ostali biti nesretni također——"

To je bilo previše za Pooh-a. "Ostani tamo!" pozvao je Ijore, dok se okrenuo i požurio kući što je brže mogao; osjećao je da mora što prije Ijoreu nabaviti neki dar, a pravi dar mogao je smisliti kasnije.

{{68f48169de004fa7f155343f_1760855793443.jpg}}

Izvan svoje kuće našao je Piga, koji je skakao pokušavajući dohvatiti zvono.

"Bok, Piga," rekao je.

"Bok, Pooh," rekao je Piga.

"Što pokušavaš napraviti?"

"Pokušavao sam dohvatiti zvono," rekao je Piga. "Upravo sam došao——"

"Da ja to učinim za tebe," ljubazno je rekao Pooh. Podižući ruku, pokucao je na vrata. "Upravo sam vidio Ijorea," započeo je, "i jadni Ijore je u vrlo tužnom stanju, jer mu je rođendan, a nitko to nije primijetio, i jako je tmuran—znaš kakav je Ijore—i bio je tamo, i——Koliko dugo traje da netko otvori vrata." I ponovo je pokucao.

"Ali Pooh," rekao je Piga, "to je tvoja kuća!"

"Oh!" rekao je Pooh. "Tako jest," rekao je. "Pa, uđimo."

Tako su ušli. Prvo što je Pooh učinio bilo je otići do ormara da vidi ima li još malo meda; imao je, pa ga je uzeo.

"Poklanjam ovo Ijoreu," objasnio je, "kao dar. Što ćeš ti dati?"

"Ne bih li mogao i ja dati?" rekao je Piga. "Od oboje nas?"

"Ne," rekao je Pooh. "To ne bi bio dobar plan."

"U redu, onda ću mu dati balon. Imam još jedan od svoje zabave. Hoću li ga sada uzeti?"

"To, Piga, je vrlo dobra ideja. Upravo ono što Ijore treba da se razveseli. Nitko se ne može ne razveseliti s balonom."

Tako je Piga pošetao; a u drugom smjeru otišao je Pooh s teglicom meda.

Bio je topao dan, a Pooh je imao dug put. Nije prošao ni pola puta kada je počeo osjećati čudan osjećaj koji se širio po cijelom tijelu. Počelo je na vrhu nosa, teklo kroz njega i izlazilo na tabane. Bilo je kao da netko unutra govori: "Sad, Pooh, vrijeme je za nešto malo."

"Dragi, dragi," rekao je Pooh, "nisam znao da je već tako kasno." Sjeo je i otvorio poklopac teglice meda. "Sreća što sam ovo ponio sa sobom," pomislio je. "Mnogi medvjedi, izlazeći na topao dan, ne bi pomislili ponijeti malo nečega." I počeo je jesti.

"Sada da vidim," mislio je dok je polizao unutrašnjost teglice, "kamo sam išao? Ah, da, Ijore." Polako se ustao.

I onda se, iznenada, sjetio. Pojeo je Ijorov rođendanski poklon!

"Jao!" rekao je Pooh. "Što ću sada učiniti? Moram mu dati nešto."

Malo je vremena bio bez ideje. Zatim je mislio: "Pa, teglica je vrlo lijepa, čak i bez meda, a ako je operem i netko napiše 'Sretan rođendan' na njoj, Ijore bi mogao držati stvari u njoj, što može biti korisno." Tako je, dok je prolazio kroz Šumu Stotinu Jutara, svratio do Sovice, koja je tamo živjela.

"Dobro jutro, Sovice," rekao je.

"Dobro jutro, Pooh," rekla je Sovica.

"Sretan rođendan Ijoreu," rekao je Pooh.

"Oh, je li to to?"

"Što mu daješ, Sovice?"

"Što mu daješ, Pooh?"

"Dajem mu korisnu teglicu za držanje stvari, i htio sam te pitati——"

"Je li ovo to?" rekla je Sovica, uzimajući je iz Poohove šape.

"Da, i htio sam te pitati——"

"Neko je držao med u njoj," rekla je Sovica.

"Može držati bilo što," ozbiljno je rekao Pooh. "Vrlo je korisno tako. I htio sam te pitati——"

"Trebalo bi napisati 'Sretan rođendan' na njoj."

"To sam htio pitati," rekao je Pooh. "Jer moje pravopisanje je klimavo. Dobro je, ali se klimavo, i slova završe na krivim mjestima. Možeš li napisati 'Sretan rođendan' za mene?"

"Teglica je lijepa," rekla je Sovica, gledajući je sa svih strana. "Ne bih li i ja mogao dati? Od oboje nas?"

"Ne," rekao je Pooh. "To ne bi bio dobar plan. Sad ću je prvo oprati, a onda možeš napisati."

Pa je operao teglicu i osušio je, dok je Sovica oblizala kraj olovke i razmišljala kako napisati "rođendan."

"Možeš li čitati, Pooh?" upitala je malo zabrinuto. "Ima obavijest o kucanju i zvonjenju na vratima, koju je napisao Kristofor Robin. Možeš li je pročitati?"

"Kristofor Robin mi je rekao što piše, i tada sam mogao."

"Pa, reći ću ti što ovo piše, i tada ćeš moći."

Sovica je napisala... i ovo je napisala:

HIPY PAPY BTHUTHDTH THUTHDA BTHUTHDY.

Pooh je gledao s divljenjem.

"Samo kažem 'Sretan rođendan'," rekla je Sovica ležerno.

"Lijepo je dugo," rekao je Pooh, vrlo impresioniran.

"Pa, zapravo, naravno, kažem 'Vrlo sretan rođendan s ljubavlju od Pooh-a.' Naravno, treba mnogo olovke za dug tekst."

"Oh, shvaćam," rekao je Pooh.

Dok se sve to događalo, Piga se vratio u svoju kuću po Ijorov balon. Držao ga je čvrsto uz sebe da ne odleti, i trčao je što je brže mogao da stigne Ijoreu prije Pooh-a; mislio je da bi želio biti prvi koji mu daje dar, kao da je sam to smislio. Dok je trčao i razmišljao koliko će Ijore biti sretan, nije gledao gdje ide... i iznenada je zakoračio u zečju rupu i pao licem prema dolje.

{{68f48169de004fa7f155343f_1760855374544.jpg}}

BUM!!!???***!!!

Piga je ležao, pitajući se što se dogodilo. U početku je mislio da je cijeli svijet eksplodirao; zatim je mislio da je možda samo šumski dio; a zatim je mislio da je možda samo on i da je sada sam na Mjesecu ili negdje i da nikada više neće vidjeti Kristofora Robina, Pooh-a ili Ijorea. Zatim je mislio: "Pa, čak i ako sam na Mjesecu, ne moram cijelo vrijeme biti licem prema dolje," pa se oprezno ustao i pogledao oko sebe.

Bio je još uvijek u Šumi!

"Pa, to je čudno," mislio je. "Zanima me što je bio taj prasak. Nisam mogao napraviti tako glasan zvuk samo padom. A gdje je moj balon? I što radi taj mali komad vlažne krpe?"

To je bio balon!

"Oh, dragi!" rekao je Piga. "Oh, dragi, oh, dragi, dragi, dragi! Pa, sada je prekasno, ne mogu se vratiti, i nemam drugi balon, a možda Ijore ni ne voli balone toliko."

Tako je pošetao, sada prilično tužno, i došao do potoka gdje je bio Ijore, i viknuo mu.

"Dobro jutro, Ijore," povikao je Piga.

"Dobro jutro, Mali Piga," rekao je Ijore. "Ako je to uopće dobro jutro," rekao je. "Što sumnjam," dodao je. "Nije važno," rekao je.

"Sretan rođendan," rekao je Piga sada kad je došao bliže.

Ijore je prestao gledati sebe u potoku i okrenuo se prema Pigi.

"Reci to ponovno," rekao je.

"Sretan rođendan——"

"Čekaj trenutak."

Balansirajući na tri noge, počeo je vrlo oprezno podizati četvrtu nogu prema uhu. "Ovo sam napravio jučer," objasnio je dok je pao po treći put. "Vrlo je lako. Tako bolje čujem.... Eto, gotovo! Sad, što si rekao?" Pritisnuo je uho prema naprijed kopitom.

"Sretan rođendan," rekao je Piga ponovno.

"Misliš mene?"

"Naravno, Ijore."

"Moj rođendan?"

"Da."

"Donesao sam ti dar."

Ijore je spustio desno kopito s desnog uha, okrenuo se i s velikim naporom podigao lijevo kopito.

"Moram to imati u drugom uhu," rekao je. "Sad."

"Dar," rekao je Piga vrlo glasno.

"Misliš opet mene?"

"Da."

"Moj rođendan još uvijek?"

"Naravno, Ijore."

"Ja imam stvarni rođendan?"

"Da."

"Donesio sam ti balon."

"Balon?" rekao je Ijore. "Rekao si balon? Jedna od onih velikih šarenih stvari koje se napuhuju? Veselje, pjesma i ples, evo nas tu i tamo?"

"Da, ali bojim se—jako mi je žao, Ijore—ali dok sam trčao da ti ga donesem, pao sam."

"Dragi, dragi, kakva nesreća! Pretpostavljam da si trčao prebrzo. Nisi se ozlijedio, Mali Piga?"

"Ne, ali ja—ja—oh, Ijore, probio sam balon!"

Bio je vrlo dug šut.

"Moj balon?" rekao je napokon Ijore.

Piga je kimnuo.

"Moj rođendanski balon?"

"Da, Ijore," rekao je Piga, malo smrknut. "Evo ga. S—sretan rođendan." I dao je Ijoreu mali komadić vlažne krpe.

"I je li ovo to?" rekao je Ijore, malo iznenađen.

Piga je kimnuo.

"Moj dar?"

Piga je opet kimnuo.

"Balon?"

"Da."

"Hvala ti, Piga," rekao je Ijore. "Nadam se da ti ne smeta što pitam," nastavio je, "ali koje je boje bio balon kad je—kad je bio balon?"

"Crvena."

"Samo sam se pitao.... Crvena," promrmljao je sam za sebe. "Moja omiljena boja.... Koliko je velik bio?"

"Oko koliko sam ja."

"Samo sam se pitao.... Oko koliko je velik Piga," rekao je tužno sam za sebe. "Moj omiljeni veličina. Pa, pa."

Piga se osjećao vrlo nesretno i nije znao što reći. Još je otvarao usta da nešto kaže, a zatim odlučio da nema smisla, kada je čuo povik s druge strane rijeke – bio je Pooh.

"Sretan rođendan!" povikao je Pooh, zaboravivši da je to već rekao.

"Hvala ti, Pooh, primam ih," rekao je Ijore tmurno.

"Doneso sam ti mali dar," rekao je Pooh uzbuđeno.

"Već sam ga imao," rekao je Ijore.

Pooh je sada prešao potok do Ijorea, a Piga je sjedio malo dalje, glavu u šapama, tiho šmrkajući.

"To je korisna teglica," rekao je Pooh. "Evo je. I piše 'Vrlo sretan rođendan s ljubavlju od Pooh-a.' To je sav tekst. I za držanje stvari. Eto!"

Kad je Ijore vidio teglicu, bio je vrlo uzbuđen.

"Zašto!" rekao je. "Vjerujem da će moj balon baš stati u ovu teglicu!"

"Oh, ne, Ijore," rekao je Pooh. "Baloni su preveliki da stanu u teglice. Balon se drži——"

"Ne moj," rekao je ponosno Ijore. "Pogledaj, Piga!" I dok je Piga tužno gledao, Ijore je podizao balon zubima i pažljivo ga stavljao u teglicu; vadio ga i stavljao na tlo; pa opet podizao i pažljivo vraćao.

{{68f48169de004fa7f155343f_1760855377380.jpg}}

"Tako je!" rekao je Pooh. "Stane!"

"Tako je!" rekao je Piga. "I izlazi!"

"Zar ne?" rekao je Ijore. "Ulazi i izlazi kao ništa drugo."

"Jako sam sretan," rekao je Pooh veselo, "što sam smislio dati ti korisnu teglicu za držanje stvari."

"Jako sam sretan," rekao je Piga veselo, "što sam smislio dati ti nešto za korisnu teglicu."

Ali Ijore nije slušao. Podizao je balon, vraćao ga, bio je sretan kao nikada…

"A nisam li mu ja dao nešto?" tužno je upitao Kristofor Robin.

"Naravno da jesi," rekoh. "Dao si mu—ne sjećaš se—mali—mali——"

"Dao sam mu kutiju boja da slika stvari."

"To je to."

"Zašto mu to nisam dao ujutro?"

"Bila si tako zauzeta pripremom njegove zabave. Imao je tortu s glazurom na vrhu, tri svijeće i ime u ružičastom šećeru, i——"

"Da, sjećam se," rekao je Kristofor Robin.

Pokraj mirnog potoka u Šumi Stotinu Jutara, tmurni magarac Ijore žali se Pooh-u da mu nitko nije čestitao rođendan. Dok Ijore tuguje, Pooh ga promatra s toplinom i suosjećanjem, odlučan da mu uljepša dan.