Jednom davno, u mirnom kraljevstvu okruženom smaragdnim šumama, živio je hrabri dvoranski stražar po imenu Rowan. Njegov je zadatak bio svake noći obilaziti kraljevski vrt i paziti da sve ostane sigurno i mirno.

U dvorcu je živjela princeza Elara, djevojka dobra srca, znatiželjna duha i očiju koje su blistale poput zvijezda. Voljela je čitati priče o magiji, pustolovinama i dalekim zemljama, ali bojala se mraka. Svake noći virila bi s prozora svoje kule i gledala Rowana kako kruži vrtom, a njegova je svjetiljka svijetlila poput male zvijezde.

Jedne večeri, dok je mjesec visoko sjao, Elara je začula neobičan zvuk iz vrta. Zvučalo je poput šapata pomiješanog s tihim smijehom. Htjela je istražiti, ali sjene su se činile dužima i pomalo strašnima. Prisjećajući se Rowanova svjetla, tiho se spustila niz stepenice i pronašla ga kod vrtnoga ulaza.

Rowan je primijetio njezino zabrinuto lice i naklonio se. “Muči li vas nešto, princezo?” upitao je blago.

“Čula sam nešto čudno u vrtu,” priznala je. “Ali bojim se ići sama u mrak.”

Rowan se toplo nasmiješio. “Želite li da pođem s vama? Zajedno se nema čega bojati.”

Elara je kimnula, već osjećajući hrabrost. Zajedno su krenuli vijugavom stazom vrta, dok je Rowanova svjetiljka obasjavala put. Cvrčci su tiho pjevali, a cvijeće je sjalo od rose, srebrno pod mjesečinom.

Kad su zašli dublje, zvuk se opet začuo — ovoga puta glasnije. Dolazio je od stare vrbe pokraj jezerca. Rowan je podigao svjetiljku i otkrili su obitelj ježeva kako šuška među lišćem!

Elara se nasmijala s olakšanjem. “Bojala sam se bez razloga! To su samo mali ježevi.”

“Izgledaju pomalo nestašno,” rekao je Rowan s osmijehom. “Ali bezopasni su.”

Ohrabrena, Elara je zamolila da prošeću još malo dalje. Rowan je pristao i zajedno su istražili kutke vrta koje nikada nije vidjela noću. Naišli su na uspavane cvjetove koji se otvaraju samo na mjesečini i slušali tihe pljuske žaba u jezeru.

Nakon nekog vremena sjeli su na kamenu klupu ispod cvatuće jasminove loze. Zrak je mirisao slatko, a mjesec je sjajio iznad njih. Elara se okrenula prema Rowanu i šapnula: “Hvala što ste pošli sa mnom. Na početku sam se tako bojala, ali pomogli ste mi otkriti koliko noć može biti lijepa.”

Rowan je kimnuo. “Mrak može izgledati zastrašujuće kad si sam, ali s prijateljem u njemu se može pronaći toliko čuda.”

Odjednom je mali leptir noćni preletio i sletio na Elarinu ruku. Ona se nasmijala gledajući kako mu krila svjetlucaju. “Možda ću češće izlaziti noću,” rekla je. “Ima toliko tajni za otkriti.”

Rowan se osmjehnuo. “Vrt će vas uvijek dočekati, princezo. A ako vam ikada zatreba svjetiljka ili prijatelj, ja ću biti ovdje.”

Od te noći princeza Elara više se nije bojala mraka. Ponekad bi se ona i Rowan sastali nakon zalaska sunca i zajedno istraživali čarobni svijet vrta pod mjesečinom. Pronalazili su hrabrost, prijateljstvo i tisuću novih priča koje su čekale u sjenama — svaka obasjana svjetlom svjetiljke i toplinom hrabroga srca.

I tako je princeza, pod budnim okom zvijezda i brižnom stražom čuvara, naučila da najljepše pustolovine često počinju onda kad prijeđeš vlastite strahove.

Stražar pomaže princezi otkriti hrabrost pod svjetlom mjesečine.