U gustoj i mirnoj šumi spavao je veliki lav, moćna životinja ležala je na mekanom sloju lišća, a ogromna glava odmarala je na snažnim šapama. Sunčeve zrake probijale su krošnje drveća i igrale se po njegovoj zlatnoj grivi, dok se tišina šume činila potpuno sigurnom.
U isto vrijeme, mali, sramežljivi miš šetao je šumom tražeći hranu. Njegove brze noge skrivale su ga među travama, a njegove male oči oprezno su virile sa svih strana. Iznenada, u svom strahu i žurbi da pobjegne od nevidljive opasnosti, miš je nenamjerno protrčao preko Lavovog nosa.
Lav, probuđen iz svog drijemeža, zarežao je ogorčeno, a njegova ogromna šapa spustila se na maleno stvorenje, gotovo ga smrvivši. Miš je stajao smrznut, ali ubrzo je izustio:
“Molim te, poštedi me! Pusti me da odem, i jednog dana ću ti se sigurno odužiti.”
Lav je pogledao malog miša, smiješeći se u sebi. Kako bi miš mogao ikada pomoći njemu, kralju šume? Ipak, u njegovim očima probudila se neobična nježnost. Sa blagim klimom glave, spustio je šapu i pustio miša da pobjegne.
Prošlo je nekoliko dana, a šuma je ponovo odzvanjala životom. Lav je tada, dok je tiho i pažljivo šetao u potrazi za plenom, upao u zamku koju je postavio čovjek-lovac. Debela užad i mreže ograničile su njegove moćne pokrete, i bez obzira koliko je snažno pokušavao, nije mogao da se oslobodi. Njegovo glasno režanje odjekivalo je kroz šumu, probijajući tišinu i izazivajući strah kod svih životinja.
Miš, koji je slučajno prolazio blizu, prepoznao je lavlji glas. Bez trenutka oklijevanja dotrčao je do zamke i vidio kako veliki kralj šume očajnički pokušava da se oslobodi. Miš je počeo neumorno da grize debelo uže. Njegova mala vilica neumorno je radila dok su niti užadi popuštale, sve dok se Lav konačno nije oslobodio.
Lav je spustio glavu i pogledao malog miša sa divljenjem i zahvalnošću.
“Mali prijatelju, sada vidim – čak i tako sitan miš može pomoći lavu.”
Miš se nasmiješio i rekao:
“Vidite, gospodine Lav, dobra djela se uvijek vraćaju. Nije važno koliko si veliki ili mali – ljubaznost i hrabrost uvijek pronalaze svoj put.”
Od tog dana, lav i miš postali su neobični, ali istinski prijatelji, pokazujući svim životinjama u šumi da ni najmanji ne smije biti potcijenjen, i da nijedan čin dobrote nikada nije uzaludan.
