U Dolini Odjeka, gdje su planine dodirivale oblake, a rijeke pjevale kroz drveće, živio je Vuk sam u malenoj jazbini. Bio je pametan i brz, ali i oprezan, radije izbjegavajući nevolje kad god bi mogao. Nedaleko od doline, Magarac je živio u toploj štali blizu sela. Bio je vrijedan, strpljiv i uvijek znatiželjan, premda se ponekad previše brinuo o nepoznatom.

Jednog sunčanog jutra sjena je prekrila dolinu. Vuk je podigao pogled i ugledao golemog Zmaja kako klizi nebom, ljuske mu blistale u zlatnim i zelenim nijansama. Zmaj je sletio na obližnju čistinu, djelovao je zabrinuto.

"Tko se usuđuje približiti mojoj šumi?" zagrmio je Zmaj.

Vuk je oprezno zakoračio naprijed. "Ja sam Vuk. Ne želim ti nauditi. Što te dovodi ovamo, Zmaju?"

Zmaj je uzdahnuo, dok se oblak dima izvijao iz njegovih nosnica. "Trebam pomoć. Moje zlatno jaje otkotrljalo se niz planinu i zapelo na rubu Litice Šapata. Ne mogu ga dohvatiti a da ne ugrozim svoja krila."

Vukove su se uši napregnule. Opasna misija, ali i prilika da pokaže svoju hrabrost. Upravo tada, Magarac je dotrčao na čistinu, pjevušeći pjesmicu i noseći svježe jabuke. "Pozdrav, Zmaju! To je pravo zlatno jaje! Mogu li nekako pomoći?"

Zmaj je nagnuo glavu. "Možda… ali ovo je putovanje rizično. Samo ako zajedno radimo, možemo uspjeti."

Vuk, Magarac i Zmaj krenuli su prema planini. Vuk je predvodio, tražeći sigurne staze. Magarac je nosio zalihe, a Zmaj je iz visine davao upute. Planina je bila strma, puna oštrih stijena i zavijajućih vjetrova. U jednom trenutku Vuk je gotovo skliznuo s labave stijene, ali Magarac ga je podupro snažnim kopitima. "Pazi, Vučе! Jedan krivi korak i mogli bismo pasti!"

Vuk je kimnuo. "Hvala ti, Magarče. Ponekad zaboravim da ne moram sve sam."

Što su više penjali, vjetar je bivao sve jači. Zmaj je kružio iznad njih i bodrio ih. "Samo naprijed! Jaje je odmah ispred!" No kad su stigli do Litice Šapata, duboki ponor ih je dijelio od zlatnog jajeta. Vjetar je zavijao kroz provaliju, onemogućujući prijelaz.

Magarac se stresao. "Ne mislim da mogu preskočiti tako daleko!"

Vuk tiho zareža. "Ni ja! Ali možda možemo zajedno." Pogledao je u Zmaja. "Imaš li ideju?"

Zmaj je promislio pa rekao: "Moramo spojiti svoje snage. Ja ću prenijeti Vuka preko ponora, a Magarac može poslužiti svojim snažnim leđima kao most za mene. Samo uz međusobno povjerenje možemo uspjeti."

Magarac je progutao knedlu, ali je klimnuo. "Dobro. Učinit ćemo to pažljivo."

Zmaj je uzeo Vuka u kandže i vješto preletio preko ponora. Vuk se čvrsto držao, osjećajući i strah i uzbuđenje. U međuvremenu, Magarac je stajao čvrsto, dopuštajući Zmaju da nježno sleti na njegova leđa i prijeđe preostali put. Korak po korak, stigli su na drugu stranu.

Na kraju, pred njima je zablistalo zlatno jaje, odmarajući na mekoj mahovini. Zmaj ga je pažljivo podigao kandžama, oči su mu zasjale od olakšanja. "Uspjeli smo! Zahvaljujući vama, moje dragocjeno jaje je spašeno!"

Vuk se nasmijao. "Nikad nisam mislio da ću letjeti na Zmajevim leđima ili da ću se osloniti na magarca ovako. Bilo je… nevjerojatno!"

Magarac se nasmijao, brišući znoj s čela. "A ja nisam mislio da ću ikad biti dio ovako hrabre pustolovine. Mislim da briga ne pomaže—samo treba pokušati, kad imaš prijatelje koji te podupiru."

Zmajeve oči zasjale su ponosom. "Vidite, sama snaga nije dovoljna. Hrabrost, povjerenje i zajedništvo čine nemoguće mogućim. Svatko od vas imao je važnu ulogu, a bez jednoga, misija bi propala."

Na povratku u dolinu prijatelji su se smijali i dijelili priče o svom putovanju. Vuk je shvatio da je pamet vrijedna, ali još vrijednija kad se spoji s odanošću i povjerenjem. Magarac je otkrio da i najmanji i najoprezniji među nama mogu postići velike stvari kad se dijeli hrabrost. Zmaj, iako moćan, naučio je da je ponekad traženje pomoći snaga, a ne slabost.

Kad su se vratili na čistinu gdje je njihovo putovanje počelo, Zmaj je nježno položio zlatno jaje u svoje gnijezdo. Pogledao je na svoje nove prijatelje. "Danas ste dokazali da i najneočekivaniji drugovi mogu postići velike stvari zajedno. Zapamtite ovu lekciju, i vodit će vas kroz životne izazove."

Vuk, Magarac i Zmaj klimnuli su, osjećajući ponos i mudrost. Znali su da su planine, doline i rijeke svijeta pune nepoznatih pustolovina, ali s povjerenjem, hrabrošću i zajedništvom nijedan izazov nije bio prevelik.

Od toga dana trojica su postali nerazdvojni prijatelji. Vuk je često posjećivao Magarca u seoskoj štali, a Zmaj je znao preletjeti iznad da bi gledao njihovu igru. Zajedno su istraživali šume, livade i planine, uvijek pomažući drugima putem. A kad bi netko sumnjao u sebe ili se bojao nepoznatoga, priča o Vuku, Magarcu i Zmaju podsjetila bi ih da hrabrost, povjerenje i prijateljstvo mogu pretvoriti i najnemogućije putovanje u uspjeh.

I tako su u Dolini Odjeka Vuk, Magarac i Zmaj živjeli sretno, srca ispunjenih hrabrošću i prijateljstvom, spremni na svaku pustolovinu koja bi ih čekala.

Troje neočekivanih prijatelja uči hrabrost, povjerenje i snagu zajedništva.