Jednom davno živjela je siromašna udovica i njezin sin Jakov. Jednog dana, Jakovljeva majka rekla mu je da proda njihovu jedinu kravu. Jakov je krenuo na tržnicu i putem sreo čovjeka koji je želio kupiti kravu. Jakov je upitao: “Što ćeš mi dati u zamjenu za moju kravu?” Čovjek je odgovorio: “Dat ću ti pet čarobnih grahova!” Jakov je uzeo čarobne grahove i dao čovjeku kravu. Ali kad je stigao kući, Jakovljeva majka se jako naljutila. Rekla je: “Budalo! Uzeo ti je kravu, a dao ti samo nekoliko grahova!” Bacila je grah kroz prozor. Jakov je bio vrlo tužan i otišao je spavati bez večere.

{{68c815df9606511cbf8c6757_1758730939713.jpg}}

Sljedećeg jutra, kada se Jakov probudio i pogledao kroz prozor, vidio je da je iz čarobnih grahova izrasla golema stabljika graha! Popeo se uz stabljiku i stigao u kraljevstvo na nebu. Tamo su živjeli div i njegova žena. Jakov je ušao u kuću i našao divovu ženu u kuhinji. Jakov je rekao: “Možete li mi, molim vas, dati nešto za jelo? Jako sam gladan!” Ljubazna žena dala mu je kruh i malo mlijeka.

Dok je jeo, div se vratio kući. Bio je ogroman i izgledao strašno. Jakov se preplašio i sakrio. Div je povikao: “Fi-fi-fo-fum, osjećam miris krvi Engleza. Bio on živ ili mrtav, samljet ću mu kosti za svoj kruh!”

Žena je rekla: “Ovdje nema dječaka!” Div je pojeo svoju hranu i potom otišao u svoju sobu. Izvadio je vreće sa zlatnicima, prebrojao ih i odložio sa strane.

{{68c815df9606511cbf8c6757_1758730945577.jpg}}

Zatim je zaspao. Noću je Jakov tiho izašao iz svog skrovišta, uzeo jednu vreću zlatnika i spustio se niz stabljiku graha. Kod kuće je dao novčiće svojoj majci. Ona je bila presretna i neko su vrijeme živjeli dobro.

Jakov se opet popeo uz stabljiku graha i otišao do divove kuće. Ponovno je zamolio divovu ženu za hranu, ali dok je jeo, div se vratio. Jakov je od straha poskočio i sakrio se ispod kreveta. Div je povikao: “Fi-fi-fo-fum, osjećam miris krvi Engleza. Bio on živ ili mrtav, samljet ću mu kosti za svoj kruh!”

Žena je rekla: “Ovdje nema dječaka!” Div je pojeo svoju hranu i potom otišao u svoju sobu. Tamo je izvadio kokoš. Povikao je: “Nesi!” i kokoš je snijela zlatno jaje. Kad je div zaspao, Jakov je uzeo kokoš i spustio se niz stabljiku graha. Jakovljeva majka bila je jako sretna zbog njega.

{{68c815df9606511cbf8c6757_1758730951066.jpg}}

Nakon nekoliko dana, Jakov se ponovno popeo uz stabljiku graha i otišao u divov dvorac. Treći put susreo je divovu ženu i zamolio malo hrane. Ona mu je opet dala kruh i mlijeko. Ali dok je Jakov jeo, div se vratio kući. “Fi-fi-fo-fum, osjećam miris krvi Engleza. Bio on živ ili mrtav, samljet ću mu kosti za svoj kruh!” povikao je div. “Ne budi smiješan! Ovdje nema dječaka!” rekla je njegova žena.

Div je imao čarobnu harfu koja je mogla svirati prekrasne pjesme. Dok je div spavao, Jakov je uzeo harfu i spremao se otići. Odjednom je čarobna harfa povikala: “Upomoć, gospodaru! Dječak me krade!” Div se probudio i ugledao Jakova s harfom. Bijesan, potrčao je za njim. Ali Jakov je bio prebrz. Potrčao je niz stabljiku graha i stigao kući.

{{68c815df9606511cbf8c6757_1758730956965.jpg}}

Div ga je slijedio dolje. Jakov je brzo utrčao u kuću i uzeo sjekiru. Počeo je sjeći stabljiku graha. Div je pao i poginuo.

Jakov i njegova majka sada su bili vrlo bogati i živjeli su sretno do kraja života.